dr Dimitrije K. Voronjec

(30.07.1936. – 23.09.2017.)


Prof. dr Dimitrije Voronjec, rođen je 30. jula 1936. godine u Beogradu, gde je završio osnovnu i srednju školu, i maturirao 1954. godine u XIV beogradskoj gimnaziji. Prof. Voronjec je po nacionalnosti Rus, potomak je Konstantina Voronjeca, koji je kao mladić sa velikom grupom izbeglica došao iz Rusije, i koji su posle Oktobarske revolucije našli novu domovinu u Kraljevini Jugoslaviji i Srbiji. Bio je to izuzetan deo ruskog društva i inteligencije, i taj skoro nemerljiv ljudski potencijal, u godinama koje slede, izvršiće strahoviti uticaj na Kraljevinu i značajno doprineti sveukupnom razvoju Srbije, pre svega, na polju nauke, kulture i umetnosti. Medju njima, Kostantin i Dimitrije Voronjec, postali su, kroz više generacija, nosioci obrazovanja domaćih stručnjaka na tehničkim fakultetima, gdje su radili mnogi ruski naučnici i univerzitetski profesori poput Laskareva, Saltikova, Bilimoviča, Farmakovskog, Saljnikova.

Na Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu, upisao se 1954. godine, gde je diplomirao 1960. godine. Magistarski rad na temu „Temperaturski granični sloj na brzorotirajućim krivolinijskim konturama” odbranio je 1966. godine na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. Doktorirao je, kao dvogodišnji stipendista Humboldt-ove fondacije, na Tehničkom Univezitetu u Karlsruhe (Nemačka) sa doktorskim radom „Beltrami-Stromung auf Kugelflachen” 1969. godine.

Na Katedri za termomehaniku Mašinskog fakulteta u Beogradu izabran je za asistenta 1962. godine, za docenta 1971, vanrednog profesora 1978, i redovnog profesora 1982. godine. Na matičnom fakultetu, kao i na fakultetima u Podgorici, Valjevu, Kraljevu i Užicu, predavao je predmete: Termodinamika, Tehnološke operacije, Sušare, Termotehnika i Osnove procesne hemije na osnovnim i diplomskim studijama, a na tadašnjim poslediplomskim studijama predavao je više predmeta iz šire oblasti Termodinamike.

Bio je šef Katedre za termomehaniku Mašinskog fakulteta u Beogradu od 1983. do 2001., a prodekan za nastavu 1985-1989.

Od 1990. godine je bio je delegat Jugoslavije u Evropskoj federaciji za hemijsko inženjerstvo (Odeljenje za sušenje), 1993. imenovan je za eksperta Saveznog Ministarstva za nauku i tehnologiju (Termodinamika, Procesna tehnika, Sušenje, Energetika), 1997. godine je dobio Medalju Jugoslovenskog društva za KGH, a 1998. godine plaketu Jugoslovenskog društva za Procesnu tehniku.

Od 2000. godine je redovni član Akademije inženjerskih nauka Srbije (AINS), a 2002. godine izabran je za inostranog člana Russian Academy of Architecture and Constructional Sciences.

Takođe, bio je član više naučnih i stručnih društava - GAMM Society (Nemačka), Society of Drying technology (SAD), Society of Thermal engineers of Yugoslavia and Serbia, Jugoslovenskog Society of Appllied Mathematics and Mechanics of Yugoslavia and Serbia.

Prof. Voronjec je više puta boravio na studijskim posetama u Nemačkoj, Norveškoj i Rusiji, tokom kojih je održao niz predavanja po pozivu u Institute for Fluid Dynamics, Karlsruhe – 1976-2001, Institute of thermophysics SO AN SSSR Novosibirsk (1980), Institut za fiziku minerala AN SSSR, Moskva (1992) i University in Bitola, (Republic of Macedonia) (1996).

Najznačajniji načni doprinos prof. Voronjec je dao u oblastima teorijske i primenjene termodinamike, kombinovanog prenošenja toplote i materije u procesima konvektivnog sušenja, analogiji procesa prenošenja, termodinamike višekomponentnih sistema i hemijske termodinamike i racionalnom korišćenju energije,. Posebno je značajno učešće profesora Voronjeca u programu istraživanja procesa sušenja poljoprivrednih proizvoda, koji je objedinio rad veće grupa istraživača u Laboratoriji za termotehniku i energetiku, Instituta u Vinči i Mašinskog Fakulteta. Njegovo aktivno učešće u planiranju, usmeravanju i realizovanju ovih istraživanja u saradnji sa dr Miodragom Stefanovićem, i uz stalnu saradnju sa industrijom, značajno je doprinelo njihovoj uspešnoj realizaciji.

Profesor Voronjec je smatrao da se inženjerstvo, unapređenje klasičnih, a posebno razvoj novih tehnologija, mora zasnivati na fundamentalnim istraživanjima i saznanjima. Iako je njegovo osnovno interesovanje bilo usmereno ka fundamentalnim pitanjima termodinamike, kao osnove termotehnike i termoenergetike, profesor Voronjec je veliku pažnju posvećivao praktičnoj primeni tih fundamentlnih naučnih saznanja. Zbog toga je tokom svog radnog veka stalno sarađivao u istraživačkim programima koji su za potrebe domaće industrije.

Osnovni cilj istraživanja procesa sušenja u Institutu u Vinči bio je prikupljanje podataka neophodnih za potvrđivanje odredjenih teorijskih pristupa. U toku realizacije ovih višegodišnjih istraživanja, pod njegovim rukovodstvom odbranjeno je više magistarskih i doktorskih disertacije. Profesor Voronjec je takodje osmislio više od 50 eksperimentalnih istraživanja u okviru diplomskih radova studenata Mašinskog fakulteta.. Rezultati ovih istraživanja poslužili su da se na potpuno novim principima razvije više novih tehnologija sušenja, i zatim projektuje, proizvede i pusti u pogon više desetina industrijskih postrojenja za sušenje žitarica i voća. Ova dvadesetogodišnja istraživanja, na njegov predlog nazvana su u stručnoj i naučnoj literaturi - “Vinčanska škola sušenja”

Rezultate svojih istraživanja, kao rukovodilac ili saradnik na više od 15 projekata koji su finansirani od strane nacionalnog ministarstva nauke,objavio je u više od 180 naučnih i naučno-stručnih radova objavljenih u međunarodnim i domaćim časopisima, i zbornicima radova međunarodnih i domaćih kongresa. Među njima, po svom značaju se izdvajaju radovi:

U svom profesionalom radu prof. Voronjec veliku pažnju je posvećivao nastavnim obavezama i radu na udžbeničkoj literaturi. Kao autor ili koautor napisao je 17 knjiga, od čega 2 dve monografije, od kojih je većina doživela više izdanja, a jedna je objavljena i u Rusiji (Д. Вороњец, Ђ. Козић: Влажн воздух – термодинами~еские своjства и применени], пп. 135, Енергоатомиздат, Москва, 1984.

Pored toga, u delu svoje pedagoške karijere, prof. Voronjec je bio mentor oko 170 diplomskih radova, 26 magistarskih i 22 doktorska rada na mnogim fakultetima na teritoriji bivše SFRJ.

Posebno značajan doprinos razvoju nauke u Srbiji i Jugoslaviji, prof. Voronjec je ostvario svojom širokom međunarodnom naučnom saradnjom i obezbeđivanjem naučnih i stručnih usavrašavanja čitavim generacijama mladih asistanata i naučnika, koji su danas postali nosioci nastavnog, naučnog i stručnog razvoja svojih fakuteta i institutima, kako u Srbiji, tako i u mnogim zemljama u okruženju, nekadašnjim republikama bivše SFRJ – Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini.

Međutim, sve prethodno bilo bi samo prosto nabrajanje činjenica, a da se ne kaže da je prof. Dimitrije Voronjec bio i veoma društven čovek sa mnogo različitih interesovanja.

Bio je velemajstor u igri Bridža, i učesnik mnogih međunarodnih Bridž turnira, igrao je tenis od mladih dana sve do nedavno. Voleo je društvo i bio omiljen i kod nastavnika i kod studenata, a proslave diplomskih radova i doktorata na njegovoj Katedri bile su čuvene na Mašinskom fakultetu u Beogradu. Zbog svih svojih nastavnih, naučnih i drušvenih aktivnosti ostaće dugo u sećanju svojih kolega i učenika.